Svakog jutra, skoro podjednako kao u Srbiji, građani Crne Gore prvu dnevnu dozu dopamina traže na portalima i društvenim mrežama, a nađu je kada naslov počinje sa „uhapšen“, „suspendovan“, „pokrenut postupak“ i tome slično.
Kada je Demokratska partija socijalista 30. avgusta 2020. godine izgubila vlast, energija je bila takva da su maltene bile realne i radne akcije kakve su postojale za vrijeme SFRJ, a sve u cilju obnove države. Ta energija se danas iz Crne Gore osjeća u Srbiji, ali se onda postavlja pitanje šta se to desilo u Crnoj Gori da se ona brzo raspršila i šta može Srbija da uradi da se to ne ponovi.
Poslije izborne pobjede Studentske liste, Srbija ima priliku da uradi ono što je Crna Gora nakon 2020. predugo odlagala: da smjenu vlasti pretvori u razgradnju sistema zloupotreba. Promjene na javnim servisima i početno pokretanje institucija ohrabruju. Njihov domet zavisiće od toga hoće li energija pobjede opstati kada počnu otpori, pregovori i pozivi da se „spuste tenzije”. A već ih vidimo u formulacijama o „revolcionarnom teroru“.
Upravo je prerano spuštanje tenzija jedna od najvažnijih crnogorskih grešaka. Društvenu energiju trebalo je usmjeriti u uporan zahtjev za odgovornošću. Umjesto toga, ona se rasipala kroz međusobne sukobe pobjednika i uvjeravanja da promjena neće biti previše uznemirujuća.
Pobjednici 2020. djelovali su kao političari koji pobjedu nijesu očekivali i za tranziciju nijesu bili spremni. Imali su zajedničkog protivnika, ali nedovoljno razrađen zajednički plan. Postojeći centri moći unutar nove većine ubrzo su se posvetili borbi za funkcije i uticaj. Šira društvena pobjeda je ostala na nivou simboličkog, jer osim Zdravka Krivokapića, na listama za poslanike nije bilo maltene nikog van utvrđenih partijskih krugova. Za dalje obeshrabrivanje ambicija novih političkih aktera, van partija, bili su zaduženi propagandi centri koji su odmah počeli kampanje diskreditacije onima koji bi mogli da budu konkurenti partijskim vedetama.
Studentska lista ima prednost zajedničkog programa i metoda odlučivanja razvijanih tokom mobilizacije. Nije opterećena partijskim rukovodstvima koja godinama čekaju raspodjelu resora. Razlikuje se i institucionalno nasljeđe: četrnaest godina SNS-a ozbiljno je urušilo Srbiju, ali nije potpuno izbrisalo profesionalna uporišta iz prethodnog perioda. Crnogorske institucije bile su gotovo tri decenije oblikovane pod dominacijom istog političkog centra.
Ta prednost mora se iskoristiti odmah, naročito u tužilaštvu. Crnogorska nova većina predugo je kohabitirala sa naslijeđenim tužilačkim rukovodstvom. Milivoje Katnić ostao je glavni specijalni tužilac do početka 2022. On i Saša Čađenović kasnije su uhapšeni i suočeni sa optužbama o povezanosti sa organizovanim kriminalom. O krivici odlučuje sud, ali potreba za pravovremenom kontrolom njihovog rada bila je političko i institucionalno pitanje mnogo ranije. I kada gledate seriju visokoprofilnih slučajeva u posljednjih par godina, radi se o djelima koja su često nastala ili trajala i nakon promjene vlasti.
Kasnije promjene i procesuiranja jesu napredak. Izgubljeno vrijeme i energija ipak se ne vraća.
Sporazum tri pobjedničke koalicije iz septembra 2020. obećavao je borbu protiv korupcije i odsustvo revanšizma. Problem je bio u političkom značenju koje je taj pojam dobio. Ako se utvrđivanje odgovornosti za zloupotrebu vlasti proglašava revanšizmom, obaveza države pretvara se u nešto zbog čega nova vlast treba da se pravda. Upravo to se desilo u Crnoj Gori.
Imovina je posebno važna jer politička moć opstaje i poslije gubitka funkcije. Novac izvučen iz javnih poslova može finansirati medijski uticaj, političku zaštitu i povratak na vlast. Cijela poslovna elita nastala oko SNS ima jako puno novca, a procjena politikologa Miloša Bešića da je izborna kampanja koštala više stotina miliona eura tome ide u prilog.
Crna Gora zakon o oduzimanju imovinske koristi ima još od 2015. Značajne izmjene usvojene su 7. juna 2024, gotovo četiri godine nakon smjene vlasti, a novi zakon u septembru 2026. Sama hronologija pokazuje koliko dugo izgradnja djelotvornog okvira može trajati.
Srbija takođe ne počinje od praznog papira. Zakon o utvrđivanju porijekla imovine i posebnom porezu usvojen je 2020, a primjenjuje se od marta 2021. Postoji i zakon o oduzimanju imovine proistekle iz krivičnog djela. Nova vlast zato mora odmah pokrenuti njihovu primjenu bez političke zaštite i predložiti izmjene tamo gdje postoje prepreke djelotvornom povraćaju imovine.
Cilj mora biti povraćaj cjelokupne imovinske koristi čije se nezakonito porijeklo utvrdi, uz sudsku kontrolu, odbranu i žalbu. Finansijske istrage i mjere sprečavanja skrivanja imovine ne smiju čekati kraj političkog dogovaranja.
Istrage prvenstveno moraju obuhvatiti veze vlasti i organizovanog kriminala i političke rehabilitacije za one koji su umiješani u najbrutalnije zloupotrebe, prosto ne smije biti. Nadstrešnica, Savamala, ubistvo Olivera Ivanovića, Jovanjica, Krušik, Banjska i navodi o zvučnom topu zahtijevaju odgovore o izvršiocima, nalogodavcima i zataškavanju. Posebnu pažnju moraju imati slučajevi veza sa kavačkim i škaljarskim klanom, a ta pitanja mogla bi da dovedu u opasnost i političke strukture iz cijelog regiona, kako iz vlasti, tako iz i opozicije.
Kontrola se mora proširiti na poslovne i medijske strukture koje su izvlačile javni novac i servisirale zloupotrebe. Njihov dogovor sa novim vlastima bio bi nastavak starog sistema. Utvrđene zloupotrebe moraju imati posljedice, uključujući povraćaj novca i odgovornost za učešće u njima.
U Crnoj Gori, stvarna moć nije bila smještena samo u formalnim institucijama, ako je uopšte tamo i bilo. Moć opstaje u kapitalu, vlasništvu, posrednicima i mrežama uzajamnih usluga. Promjena ministara ne razgrađuje te odnose.
Zato studentski pokret i šira javnost moraju nastaviti nadzor nove vlasti, razvijajući kontinuitet koji neće zavisiti od jedne studentske generacije. Nema spuštanja tenzija oko pravde i odgovornosti. Srbija ima priliku da demokratsku pobjedu učini trajnom upravo tako što neće dozvoliti da njena energija postane predmet postizbornog kompromisa. I za razliku od Crne Gore, čija je nova vlast stalno obećavala i bavila se time šta neće uraditi, nova vlast u Srbiji treba što više da uradi. Pa bolje da se kaje zbog urađenog, nego da razmišlja o tome šta je trebalo da uradi.
U mišljenjima su izneti stavovi autora i ne predstavljaju nužno stavove uredništva portala Savremena politika.
