Novi-stari kandidat za članstvo?

Island ponovo pred vratima EU?

Ukoliko se većina građana 29. avgusta izjasni za nastavak pregovora o članstvu, Island će reaktivirati svoju kandidaturu i mogao bi vrlo brzo postati nova članica EU.

Islandska premijerka Kristrun Frostadotir i predsednica EK Ursula fon der Lajen; Foto: Evropska unija

Vlada Islanda je 6. marta potvrdila predlog da 29. avgusta ove godine bude održan referendum o nastavku pregovora Islanda o članstvu u Evropskoj uniji. Kada islandski parlament usvoji rezoluciju o referendumu biće i formalno otvoren put za glasanje o nastavku pregovora o pristupanju EU, više od jedne decenije nakon što je Rejkjavik prekinuo proces.

Ukoliko se većina građana izjasni za nastavak, a brojna istraživanja javnog mnjenja upućuju u tom pravcu, Island će reaktivirati svoju kandidaturu za članstvo u EU.

Kao što je razjašnjeno od strane Evropske komisije, iako su pregovori suspendovani 2013. godine, kandidatura Islanda nikada nije zvanično povučena, usled čega nije izgubila validnost. To znači da bi u slučaju pozitivnog ishoda glasanja 29. avgusta Island mogao postati novi-stari kandidat za članstvo u EU.

Potencijalno deseta država-kandidat, Island bi se bitno razlikovao u odnosu na druge kandidate s obzirom na stepen već postojeće integracije sa EU, budući da je više decenija član Evropskog ekonomskog prostora (EEA) i Šengenske zone.

Zašto sada?

Kada je u decembru 2024. godine premijerka Kristrun Frostadotir stupila na dužnost, njena je tripartitna koaliciona vlada, koja uključuje dve otvoreno pro-EU partije, već usvojila platformu u kojoj se navodi da će najkasnije do kraja 2027. godine biti održan dati referendum.

Referendum je neophodan jer je pri odluci tadašnje vlade Islanda o zaustavljanju pregovora sa EU 2013. godine istaknuto da se oni neće nastaviti dokle god to ne bude potvrđeno na referendumu.

Dok islandska vlada sada sprovodi post-izborna obećanja, izvesno je da su geopolitička volatilnost u arktičkom pojasu i nepredvidivo ponašanje Sjedinjenih Američkih Država u drugom mandatu Donalda Trampa – koji je, primera radi, samo svojim nedavnim govorom u Davosu, u kojem je (verovatno greškom) pominjao Island nekoliko puta, izazvao nelagodnost Rejkjavika – doprineli momentumu za bržu realizaciju planova.

Istraživanja javnog mnjenja na Islandu, čije društvo je decenijama podeljeno oko odnosa prema EU, u prethodnih godinu dana beleže upravo rast podrške nastavku pregovora o članstvu u Evropskoj uniji.

Svakako je stav vlade u Rejkjaviku da ukoliko većina građana bude ipak glasala protiv obnavljanja pregovora sa EU, to će označiti i kraj svih budućih pokušaja za nastavak pristupnog procesa, zbog čega se referendum može okarakterisati kao „sad ili nikad.“

Tingvelir na Islandu; Foto: Wikimedia Commons / Andreas Tille

Kakav je dosadašnji odnos Islanda i EU?

Bez obzira na odluku koja očekuje Island u drugoj polovini ove godine, nordijska država je već ostvarila značajan stepen integracije sa EU.

Island je kao član Evropskog udruženja za slobodnu trgovinu (EFTA) – kojem je pristupio 1970. godine – potpisao 1992. godine sa tadašnjim Evropskim zajednicama Sporazum o Evropskom ekonomskom prostoru (EEA).

Sporazumom iz Porta su potpisnice iz EFTA uključene u ono što će postati zajedničko tržište Evropske unije, omogućavajući tzv. četiri slobode – slobodno kretanje robe, usluga, kapitala i ljudi između država članica EU i EEA.

Nakon procesa ratifikacije sporazum je stupio na snagu 1994. godine, i od tada je Island, zajedno još sa Norveškom i Lihtenštajnom, deo Evropskog ekonomskog prostora.

Island u potpunosti primenjuje pravo EU koje se odnosi na pomenute oblasti funkcionisanja zajedničkog tržišta. Ipak, nalazi se izvan EU carinske unije, što znači da ima mogućnost da samostalno zaključuje trgovinske sporazume sa trećim državama.

Od 2001. godine je Island deo i još jednog integracionog okvira EU – kao pridružena država Šengenske zone, koja u potpunosti primenjuje sva zajednička šengenska pravila o graničnim kontrolama.

Nakon svetske ekonomske krize, kojom je ostrvo bilo drastično pogođeno, vlada u Rejkjaviku je u julu 2009. godine podnela aplikaciju za pristupanje EU, vođena ciljevima ekonomske, ali i monetarne stabilizacije, kroz brzo usvajanje evra. Godinu dana kasnije – u julu 2010. godine – započeti su pregovori o punopravnom članstvu između Islanda i EU.

Tokom tri godine trajanja pregovaračkog procesa Island je otvorio ukupno 27 poglavlja (od 33), a 11 je privremeno zatvoreno. U pregovorima, koje su mnogi inicijalno videli kao formalnost, kao najproblematičnija tačka se pokazalo ribarstvo – i pre izrade skrining izveštaja u poglavlju o ribarstvu došlo je do velikog spora i suspenzije pregovora.

Posle izbora 2013. godine nova evroskeptična vlada Islanda je saopštila da će zaustaviti pregovarački proces. U zaključcima Evropskog saveta je istaknuto da je EU spremna da nastavi pregovore kada islandska strana to odluči. Međutim, nakon unutrašnjih zakonodavnih izmena, ministar spoljnih poslova Islanda je u martu 2015. godine uputio pismo Komisiji i Savetu da Island nema nameru da nastavi pregovore o članstvu i da ga ne bi trebalo smatrati kandidatom.

Kao što je razjašnjeno od strane evropskih institucija kandidatura Islanda ipak nije formalno povučena, te stoga u slučaju pozitivnog ishoda referenduma u avgustu 2026. i potonjih koraka aktuelne vlade u Rejkjaviku pregovori bi mogli biti „oživljeni.“